U blizini dubrovačkog starog grada, s njegove istočne strane, smjestio se otok Lokrum. Kako se Lokrum protegao u duljinu od oko jednog i pol kilometra, formirao se morski kanal koji ga dijeli od tog gradskog središta i gradskog naselja Ploče - Sveti Jakov. Promatrajući Dubrovnik s nekog povišenog stajališta s pogledom usmjerenim prema jugoistoku, na tom području grada Lokrum je posebno uočljiv. Taj dio Dubrovnika prepoznatljiv je ne samo po jedinstvenom starom gradu već i po otočiću, koji se smjestio na primjerenoj udaljenosti od njega, ni sasvim blizu ni suviše daleko. Na istočnom dijelu današnjeg Dubrovnika susrela su se dva zasebna i sasvim različita, ali oba vrlo atraktivna segmenta njegova prostora: stari grad kao njegovo ishodište, zgusnuta jezgra ukupnog gradskog prostora, njegov najdragocjeniji dio i najveća graditeljska vrijednost, a u moru na primjerenoj udaljenosti o njegovu boku izronio je otok Lokrum, najveća prirodna vrijednost Dubrovnika. Jedna od tih dviju vrijednosti jedinstven je artefakt, dok panoramski gledano drugom dominira element prirode. Ove se dvije po svom karakteru različite prostorne pojave u gradskom pejsažu Dubrovnika veoma skladno dopunjuju pridonoseći osebujnoj ljepoti panorame.
A Lokrum se u tom prostoru smjestio ne zagrađujući tu jezgru i ne sprečavajući neposredan susret visokog kamenog zida poduprtog okomitim hridima s otvorenim beskrajem pučine.